Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRCU studio Sport Kluba kod naše Ines Švagelj stigao je čovjek koji rijetko daje izjave za medije, a njegove se odluke na terenu pomno prate. Hrvatska nakon deset godina ima suca u Ligi prvaka, a upravo je on dio te priče. Intervju ekskluzivno za Sport Klub dao je hrvatski sudac Igor Pajač.
Zašto se suci ne pojavljuju toliko u medijima? Trebate li češće?
“Ne znam, postavljalo se dosta pitanja oko toga da li bi trebali, da li ne. Generalno mi nismo glavni protagonisti nogometa, mi služimo nogometu i mi bi trebali biti na neki način po strani, ne u krupnom planu i možda zbog toga je taj dio da se mi ne pojavljujemo uglavnom.”
POVEZANO
Mislim da se javnost ne bi složila da niste nekad glavni protagonisti…
“Nažalost jesmo i to se dovodi u kontekst kroz naše najčešće loše odluke na terenu, ali uvijek gledamo u tom smjeru da ne griješimo i da donosimo prave odluke i da budemo pravi na terenu i da odradimo svoj posao najbolje pa da budemo ipak po strani.”
Koji Vam je ovo intervju u životu, možete li ih nabrojati na prste jedne ruke?
“Pa mogao bi da, mogao bi, ne znam sad možda drugi, treći. Tako da evo nisam baš previše oko tog, nemam toliko iskustva, ali više smo mi ti koji se fokusiramo na teren i da na terenu dajemo sve od sebe.”
Mislite li da bi suci trebali davati izjave nakon utakmica? Čisto da razjasne neke sudačke odluke?
“Pa trenutno to nije stav Hrvatskog nogometnog saveza, stav niti Uefe…”
Ali kakav je Vaš osobni stav?
“Pa vidjet ćemo šta će biti sutra, šta će donijeti neki novi momenti, pa ćemo se prema tome prilagoditi. Za sad ne dajemo nikakve izjave, a služimo u svrhu nogometa i da se o nama što manje priča.”
A tipa one izjave na terenu, npr. u Bundesligi, znamo da suci objašnjavaju svoje neke ključne odluke. Mislite da bi to bilo dobro?
“Pa to je sad jedan trend koji se sve češće koristi na terenima. U dobrom to smjeru ide jer se na taj način želim dobiti još veću transparentnost na terenu da se zna zbog čega je neka odluka donesena i na taj način sudac pojasni svoju odluku na terenu. Taj trend koji ćemo viđati sad sve češće i češće, vjerujem da će doći i u Hrvatsku jer mi isto pratimo te trendove tako da vidjet ćemo.”
Da krenemo od početka. Kako je nogomet ušao u Vaš život?
“Nogomet je krenuo od malih nogu uz tatu. On je igrao na amaterskom nivou pa su prvi počeci bili da sam njega pratio po tim utakmicama i sa strane igrao s dečkima nogomet. To je bila prva moja nekakva ljubav i uključio sam se u nogometni klub sa 7,8 godina, počeo trenirati i dovelo me do toga da ljubav prema nogometu nije nikad prestala.”
Koja je bila neka Vaša prva pozicija koju ste igrali?
“Napadač.”
Odmah napadač. Koji je bio Vaš uzor, tko ste htjeli postati dok ste trenirali nogomet? Jeste li mislili da ćete završiti ovdje?
“Nikad nisam imao neku ideju da bih mogao postati sudac. Dapače, uvijek kao svako dijete želi i sanja da bude nekakav vrhunski nogometaš, uspješan itd. Međutim, moji putevi su se malo promijenili u mom odrastanju. Na kraju ipak nisam se ostvario kao nekakav nogometaš kad sam shvatio da ne bih mogao postaviti nikakve visoke ciljeve koje sam si možda u datom trenutku postavio kao da uspijem igrati nogomet na profesionalnom nivou, na vrhunskom nivou. Odlučio sam se ipak posvetiti fakultetu i nakon toga na neki način ipak ostati u nogometu, a najbolja prilika je bila da ostanem kroz suđenje. Mislio sam da u tom trenutku da mogu kroz taj dio nešto napraviti, napraviti neku karijeru suca i evo, zasad to ide onako kao što je i planirano bilo.”
Tko vam je bio broj jedan u nogometu kada ste bili mali, kada ste počinjali, kroz karijeru?
“Pa nikad neću zaboraviti, to je 1998. godina, naš najveći tad u to vrijeme, uspjeh. bio je u Francuskoj, jedan dan si Davor Šuker, drugi dan si Robert Prosinečki, pa nosiš broj 10 Zvonimira Bobana. To su bili tad moji uzori, kroz moje odrastanje, naravno da sam se vidio kroz prizmu njih i želio postati nogometaš, ali ipak je to otišlo u jednom drugom smjeru.”
Kada ste odlučili biti sudac, kad ste rekli to je to što ja želim?
“Prva moja odluka je bila još sa 17 godina kad je u klub došao upit da bi se napravio neki nogometni tečaj i kao tad kadeti zajedno sa svojim prijateljima sam otišao na nogometni tečaj, odslušao, ali prvi taj korak je bio neuspješan jer sam ipak odlučio da možda još to nije pravi trenutak i nisam bio toliko, moram priznati, zaljubljen u to suđenje. Na prvu… Onako, kad se krenulo po seniorskim utakmicama, dođeš kao 18-godišnjak, trebaš suditi malo jačim dečkima, nisam se u tome pronašao i odlučio sam napraviti pauzu. Ta pauza je bila kroz upisivanje fakulteta. Kad sam upisao fakultet ipak je ta nekakva želja bila u meni s obzirom da nisam mogao nastaviti više trenirati nogomet zbog obaveza na fakultetu. Ipak sam želio ostati u nogometu i vidio sam se tu da bi mogao kao sudac jedan dio imati sebe i dalje u toj cijeloj priči. A nakon toga zapravo kroz par godina sam shvatio da će to biti moj poziv kada sam još bolje upoznao cijelu srž što je nogometna igra kroz prizmu suđenja.”
Kada je taj pravi trenutak? Rekli ste da nije bio sa 17 godina…
“U moje vrijeme, tad je bilo to kad sam odlučio sa 20-ak godina. Prva, druga godina fakulteta. Tu sam se vidio, tu sam stekao nekakva, ajmo reći, nova iskustva i znao sam u tom trenutku što želim. 2015. godine sam otišao na CORE, bio predložen od Hrvatskog nogometnog saveza na CORE, u Nyon. Tada sam prvi puta zaista vidio van granica Hrvatske što je suđenje. Otvoreni novi vidici, CORE je predviđen kao razvojni talent program za mlade suce iz Europe. Prvi put sam se susreo sa trenerima, prvi puta predavanje na engleskom jeziku, maksimalna posvećenost u tih desetak dana koliko smo proveli u Nyonu suđenju i zaista sam shvatio da je to taj poziv i to želim biti. Nakon povratka u Hrvatsku podredio sam svoj život, svoje privatne obveze tome i maksimalno se posvetio tome.”
Koje su neka Vaša prva sjećanja za suđenje, prva utakmica? Iza Vas je više od 200 utakmica, pratite li više uopće koliko ste ih odsudili?
“Pa prva se uvijek pamti. Prva se uvijek zna. 5.3.2016. je bila utakmica između Zagreba i Lokomotive. To je taj moj prvi početak i prvi korak ispunjenja mog nekakvog sna, a to je bio da se dođem na prvu ligu. Nakon toga moment koji je veliki utisak ostavio na moju karijeru. U 2018. kad sam dobio međunarodni znak FIFA suca. I evo to još traje sad i vjerujem da će još to potrajati određeni broj godina da ispunim maksimalno svoj cilj da dođem na nekakvo veliko natjecanje.”
Ta prva sjećanja na tu prvu HNL utakmicu, kakva su? Jesu dobra?
“Samo da ne pogriješim. I je, bila su dobra sjećanja, generalno je veliko životno iskustvo koje mi je suđenje dalo i zahvalan sam na tome i maksimalno mu to vraćam sa svojom odgovornošću prema radu koji je postavljen pred mene.”
Prva HNL utakmica i sada utakmica u Ligi prvaka. Kakvi su dojmovi s Lige prvaka, koliko je to viša razina od našeg hrvatskog nogometa?
“Pa to je najviša razina, mogu to zasigurno reći, jer prvi put sam osjetio taj nivo, taj tempo, intenzitet utakmice, pripremu same utakmice. Naravno da se to pripremalo određeni niz godina. Kao što sam rekao, 2018. sam došao na međunarodnu listu, 22.10.2025. odsudio prvu utakmicu Lige prvaka. To je ipak jedan veliki proces gdje sam se ja trebao izgraditi prvo kao osoba, kao sudac i biti spreman za to. Naravno da ljudi iz Uefe jako brinu o tome da dovedu suca u Ligu prvaka, da mu daju povjerenje i mislim da sam u pravom trenutku to dobio i ispunio sva svoja očekivanja i ciljeve koji su bili postavljeni pred mene.”
Koliko je teško suditi Ligu prvaka, kakvi su dojmovi s te utakmice Bilbao – Qarabag?
“Fantastično, fantastično i naravno da je to motiv da se još više radi i da više bude tih utakmica. Organizacija je na jednom izuzetnom, izuzetno visokom profesionalnom nivou na način da se dobije priprema u utakmice cijele jednog tima i drugog tima od analitičara iz Uefe. Nakon toga pripremam ja utakmicu sa svojim timom i završno opet svi zajedno na dan utakmice opet putem videolinka imamo analizu sa analitičarom i pripremom za tu utakmicu. S ciljem da se sve pogreške svedu na minimum. Apsolutno se sve analizira. Stil igre jedne momčadi, stil igre druge momčadi, prekidi, ključni igrači…. Tako da moramo biti upoznati apsolutno sa svim.”
POVEZANO
Jeste li zadovoljni kako je to sve prošlo?
“Je, je. Veliko zadovoljstvo je i nadamo se opet nekoj dobroj utakmici ponovno.”
Čekali smo na suca u Ligi prvaka 10 godina, mislite li da ćemo imati još nekog suca u Ligi prvaka osim Vas i nadate li se još u utakmicama u Ligi prvaka?
“Pa naravno da se nadam, naravno da se nadam i to je cilj posla kojeg radim, biti što bolji svaki puta i pokazati što bolji performans na utakmicama. A što se tiče ostalih kolega, vjerujem u njihov rad, znam koliko je to teško, znam koliko se svi zajedno dajemo u to i vjerujem da će nakon mene opet biti netko od mojih kolega tko će doći na taj nivo.”
Dajete li savjete kao stariji i iskusniji ovim mlađima?
“Jako puno mi komuniciramo, svi zajedno jako puno komuniciramo. Unutar naših grupa tih dijelimo i savjete, pričamo o određenim situacijama, iznosimo svoje mišljenja i na taj način pomažimo si da budemo još bolji.”
Evo kao HNL sudac osudili ste 245 utakmica. Koja je bila nekako najteža za suditi? Nakon utakmice da ste bili ono… Možda ću čak i odustati od ovog posla?
“Pa nikad mi to nije bilo tako. Najteža je ona utakmica na kojoj pogriješiš. Jer se treba nositi sa tim svojim pogreškama. Najgore je kad dođeš kući pa vrtiš taj film zašto sam pogriješio, analiziraš se, preispituješ se, gdje sam bio u danom trenutku, zašto nisam donio pravu odluku. Ali to je jedan proces. Bitno je da si svjestan svojih pogrešaka, bitno je da pronađeš put da se te stvari više ne događaju i da se pripremiš za prvu sljedeću utakmicu i da budeš na najboljem mogućem nivou, da je odradiš zajedno sa svojim timom.”
Jedan težak period je bio kada ste pobjegli u Mađarsku, tada ste se ispričali zbog suđenja… Koliko vam je to bilo teško?
“Pa svaka, kao što sam rekao, svaka pogreška je pod nekakvom osudom i kritikom javnosti. Naravno da se kao ja, kao svi moji kolege sa tim stvarima moramo nositi. Opet kažem, bitno je da nema nikakvih namjernih grešaka. One su plod, da li u tom trenutku krivog postavljanja, donošenja krive odluke na terenu, ali radimo u tome da se takve greške ne događaju ponovno.”
Znači niste nikad mislili odustati od ovog posla?
“Pa ne.”
Kažu da morate biti malo ludi ako mislite biti sudac?
“Pa u svemu šta god radite, u svemu morate biti malo ludi ako želite napraviti neki uspjeh. Tako da nikad odustajanje nije bila opcija.”
Kako općenito to prihvaćate te sve kritike koje dolaze, znamo da se HNL iz godine u godinu sve više prati, znamo da sad ima sve više i više komentara, još s ovim društvenim mrežama se to još više pojačalo?
“Pa jednostavno, to je dio našeg posla. Kao što se sa dobrom kritikom moramo nositi, isto tako se moramo nositi i s kritikom u trenutku kada pogriješiš. Kako se nositi? Svatko se nosi na svoj način, svatko to svoj proživljava duboko u sebi, pa onako ne znaš da li bi sutra izašao na kavu, da li ne bi, da li bi pročitao novine, da li ne bi, ali kažem opet to je jedan opet određeni proces koji svatko ima u sebi, tko mora se znati nositi s time, jer ako se ne možeš nositi s time, onda ne možeš taj posao niti raditi.”
Kao i svaki posao.
“Naravno.”
Je li Vama s godinama možda lakše osjeti sa svime time, sa tim nekim iskustvom?
“Pa naravno da je lakše. Stekne se svaka nova utakmica i novo iskustvo. Čim imaš više utakmica, imaš više iskustva pa je onda sve to lakše.”
Što više utakmica u nogama, to je bolje. To je lakše. Bila je ona situacija kad su ljudi zvali pizzeriju u Zelini? Kako gledate na takve neke situacije? Ne znam, je li bi ih mogli uopće mogli nazvati navijačima?
“Pa ne bih to htio komentirati.”
Kako pristupate utakmicama HNL-a? Imate li neke posebne rituale?
“Posebne rituale nemam. Apsolutno svakoj utakmici pristupam na isti način, maksimalno profesionalno. Od trenutka kada saznam za utakmicu koju imam, kroz trening, doziram treninge, s obzirom na to kada se utakmica igra, analiza kako su igrale momčadi tjedan prije, da li su možda imali neko natjecanje u Europi u tjednu, isto to na neki način utječe na samu izvedbu i jednostavno maksimalna posvećenost poslu daje rezultat da se greške svede na minimum.”
Je li teže pripremati se za HNL utakmicu ili za jednu inozemnu, Ligu prvaka, reprezentativnu? Psihički, mentalno?
“Za HNL, pošto mi se izmjenjujemo svaki dan, jako puno informacija imamo o klubovima, o igračima, na način kako koji pristupa određenoj utakmici, tako da imam puno više informacija što se tiče HNL-a za razliku od Europe. Od Europe moram puno više utakmica prije koje su odigrane pogledati i analizirati da bi dobio neku jasniju sliku o klubu i mjestu u koje idem suditi.”
A mentalno?
“Pa mentalno je isto. Isto.”
Imate li još uvijek tremu da će nešto početi po zlu pred utakmicu?
“Pa ako idete s određenom tremom, ako idete s određenom nervozom, onda ne možete biti pravi. Morate imati pristup da nećete pogriješiti, da ćete biti najbolji na terenu, dati sve od sebe i da će završiti sve dobro. Takav pristup pozitivan mora biti, a ako idete sa nekakvom dozom nesigurnosti, to se osjeti na terenu i najčešće onda izvedba ne bude najbolja.”
POVEZANO
Možete li se isključiti nakon utakmice od tog nogometa, od tog svega što ste proživjeli na terenu? Koliko to ostaje Vama u glavi?
“Određeni proces ostaje. Najviše ostaje nakon grešaka. Jer ih onda procesiraš, analiziraš i na kraju donosiš odluku što je bilo krivo, što moram popraviti da sljedeći put se ne bi to isto desilo. Utakmice kad prođu bez ikakvih problema, bez ikakvih grešaka, puno lakše se zatvaraju i već ide nova utakmica priprema nove utakmice. Kad je greška, onda se ta greška analizira, zašto je došlo, zašto se ne bi trebalo više pogriješiti i zajedno sa svojim timom nastojati biti bolji.”
Razlike između suđenja klupskih utakmica i reprezentativnih, što je teže?
“Reprezentativne utakmice i klupske utakmice imaju jednu određenu dimenziju po pitanju emocije. Svatko igra za svoju državu, svatko se daje još iznad svojih mogućnosti, pa je upravo zbog toga jedna posebna strast i zadovoljstvo sudjelovati na takvim utakmicama. A ostalo je sve isto.”
Ili pogriješiš ili ne pogriješiš i to je to?
“Pa nije, ja ipak više volim da ne pogriješim pa da bude sve u redu, ali nažalost greške se događaju, one su sastavni dio igre, kao što igrači griješe na terenu, tako i mi griješimo također na terenu i svima je interes u što manje griješiti.”
Kako pristupate derbijima u Hrvatskoj i je li teže suditi derbi ili ove, ajmo tako reći, manje utakmice?
“Pa ne možemo klasificirati to veće utakmice ili manje utakmice, sa većim značajem ili manjim značajem. Apsolutno je, ja govorim u svoje ime, maksimalno je profesionalan odnos prema svakom klubu, prema svakoj utakmici. Ako na taj način pristupiš tome, onda možeš biti pravi i imaš dobar rezultat. A rezultat je ovo što sam rekao, što manje grešaka, što bolja izvedba i da se o sucu uopće ne priča i da se ne priča uopće o suđenju. To je u cilju i to je u interesu. Naravno da je privilegij biti na velikim utakmicama jer one nose poseban značaj, medijski su više popraćene, više gledatelja dolazi na te utakmice i samim time one imaju određenu težinu. Kad je ta težina na jednom višem nivou, naravno da je određena budnost i priprema za tu utakmicu isto tako nas na određenom višem nivou.”
Kako postaviti autoritet na terenu prema igračima? Jeste li to uspjeli u Hrvatskoj? Slušaju li Vas?
“Pa ne mogu reći da me ne slušaju ili slušaju. Ja nisam tamo da mi se sluša ili da mi se ne sluša. Ja sam tamo da provodim Pravila nogometne igre sukladno momentu koji se desi na terenu. Naravno da se i pogriješi, naravno da se kroz normalnu komunikaciju normalno komunicira sa igračima. Nemam problema s nijednim igračem, s nijednim klubom. Svatko radi svoj posao, maksimalno je profesionalan. I opet kažem, svako dolazi sa istim ciljem na teren, a to je da bude najbolji.”
Imate iskustvo i iz Saudijske Arabije, mi je pratimo na Sport Klubu. Kakav Vam je nogomet u Saudijskoj Arabiji i kako vidite tu saudijsku ligu? Puno ulažu u taj nogomet, uvode te zvijezde.
“Da, puno se ulaže u nogomet. Infrastruktura je na zavidnom nivou. Nogomet je isto tako na isto jednom zavidnom nivou. Jedino ono što je najveći problem su uvjeti. Teško je igrati na visokim temperaturama, na velikoj vlažnosti, ali sve najbolje.”
Koja Vam je neka najdraža europska utakmica koju ste sudili? Osim Lige prvaka…
“Pa ima ih puno, ne bih sad htio ja tu niti jednu posebno označavati. Svaka utakmica u Europskoj ligi, Ligi prvaka koja ima svoju određenu draž, ima određenu čast da budeš tamo, da to sudiš, tako da svaka ima posebnu emociju.”
Tko Vam je najveći kritičar, javnost ne računamo?
“Pa moram priznati da sam najveći kritičar sam sebi. Jer u većini slučajeva nisam zadovoljan jer uvijek mogu bolje i teško je da možeš ti odraditi utakmicu savršeno, da bude to bez grešaka, ali generalno uvijek ti to tjera da budeš još bolji, da tražiš svoje greške, što je bilo dobro, što nije bilo dobro, šta trebam pripremiti za sljedeći put i tako da mislim da sam ipak najveći kritičar ja sam sebi.”
Je li i brat kritičar?
“Pa je, ali ne u toj mjeri kao ja.”
Dva brata, dvojica u nogometu. Jedan je nogometaš, Vi ste sudac. Rekao je brat Marko jednom prilikom da gledate drugačije na nogomet. Slažete li se?
“Pa i apsolutno se slažem. On to gleda kroz prizmu nogometaša, ja gledam kroz prizmu suca, ali maksimalan respekt jedan prema drugome. Svatko radi svoj dio posla i drago mi je da je na tom nivou na kojem je, uspio napraviti fantastičnu karijeru i želimo sve najbolje u budućnosti.”
Gledate li uopće zajedno utakmice?
“Ne.”
Kritizirate li ga?
“Pa ne, mislim da, on je sad izgrađena ličnost, izgrađen igrač. Prije je više to bilo dok se tražio, dok mu je trebala nekakva određena kritika i određeni savjet, ali napravio je fantastičnu karijeru i ponosan sam na njega.”
Mislim da će otići ponovno u inozemstvo, znamo da ima iskustvo to iz Serie A, a sada je u HNL-u?
“To je nešto što morate pitati njega.”
Koje su predrasude koje javnost ima o sucima, a da nisu istinite?
“Pa predrasude, pa nas se uvijek gleda onako kao nekog… Mi smo uvijek između dvije vatre. Dođete na teren, jedna ekipa igra protiv druge ekipe, jedna momčad protiv druge momčadi, a isto tako na jednoj strani su jedni fanovi, na drugoj strani su drugi fanovi. Teško je uvijek biti tu, zadovoljiti obje strane. Najvažnije je da si čist uvijek sam sa sobom, da sve što radiš, da radiš maksimalno, predano, profesionalno, bez ikakve loše namjere prema bilo kome, a kažem opet greške se događaju, najgore je kad ti se desi greška, najljepše je i najbolje je kad učiš na tuđim greškama, ali nažalost to je posao koji mi radimo gdje je isto jedan taj dio gdje mi moramo učiti na svojim greškama. Tako da predrasuda će uvijek biti, navijaš za jedan klub, navijaš za drugi klub, ali to je tako, to je nogomet, nogomet je emocija, svaki navijač voli svoj klub, svatko želi da donese na neki način taj jedan mali dio u pobjedi svog kluba i da bude sretan.”
Kada biste jednom mladom čovjeku koji želi postati sudac trebali nešto savjetovati, što biste mu rekli?
“Pa rekao bi mu da je to fantastična stvar, biti sudac, da možeš izgraditi sebe kao ličnost na način da moraš vjerovati u posao koji radiš, da ćeš biti isto tako podložen kritici puno više u negativnom smislu, jer nažalost je to takav obujam posla. Rijetko kad se pohvali, ima i pohvala kad bude sve u redu, ali tada se ne priča o suđenju. Jer to je najnormalnije da se ne priča, što će se reći. Sudac je ispravno donio sve odluke, sve u redu, sve je dobro. A kada sudac donese nekakvu kontroverznu odluku, da li je, na primjer, kazneni udarac ili nije kazneni udarac, uvijek će biti tu rasprave, da li je trebao igrati ovaj igrač, da li je trebao igrati onaj igrač. Isto tako će biti puno rasprave oko odluke izbornika, trenera, sustava igre i nogomet je sam po sebi podložan kritici i raspravama. Zato je sporedna stvar na svijetu.”
Znači treba biti čvrst karakter da biste bili sudac… Kakav je Pajač van terena? Koji su njegovi hobiji i interesi osim nogometa?
“Osim nogometa, zaljubljenik sam u tenis, ali sad to sam stavio malo po strani da ne dovedem sebe u nekakav rizik od ozljede i više sam posvećen sad šahu. Šah je nekakav taj ispušni ventil kad nema utakmica, kad je slobodno vrijeme, pa odigra se koja partija šaha s prijateljima i provede vrijeme s njima, tako da se makne na neki način od stvarnosti, zbilje, događaja i svih tih normalnih životnih problema koji su vezani za nogomet.”
U slobodno vrijeme pratite utakmice, gledate li neke druge lige osim HNL-a?
“Pogledam Ligu prvaka, to ne znam tko ne prati, Premier League, volim pogledati dobru utakmicu…”
I Bundesligu na Sport Klubu naravno…
“Naravno.”
Što Vas najviše opušta nakon neke stresne utakmice kada pogriješite? Kako se isključiti, kako se opustiti nekako? Je li se to uopće može?
“Pa može se na način da to shvatiš kao posao, suđenje koje zaista je. Kako svako ima nekakve stresne situacije na poslu, tako i mi imamo nakon utakmice. Kao što sam rekao maloprije, analiziraš što je bilo dobro, što je bilo loše, zašto sam to loše napravio, što trebam napraviti da sljedećeg puta se to ne bi desilo, zatvaram priču i idem dalje.”
To analiziranje nije opuštanje, ali dobro…
“Pa drugačije ne ide. Kad se to zatvori, onda ide sve ostalo rutinski dalje.”
Dobro, sada ste već više od 10 godina u suđenju i više. Kada je kraj za nogometnog suca? Kada Vi mislite da će biti kraj za Vas?
“Pa nikad se ne zna. Nažalost, ozljede su tu koje se mogu desiti pa isto kao igrači završe karijeru, maksimalno dokad mi možemo biti suci je do 45 godina, to je već limit postavljen tada, tako da relativno sam još mlad. Mislim još dugo.”
Da niste sudac, čime biste se bavili?
“Pa bio bi policajac. Šalim se, šalim se. Ne mogu reći s čim bi se bavio, jednostavno, teško je to reći. Upisao sam Kineziološki fakultet, završio. Vjerojatno bih bio trener. Tako da, sad u kojem smjeru bi se dalje razvio, ne znam. Ali neću žaliti za svojim životnim izborom koji sam odabrao.”
Samo sport?
“Pa najljepše je to.”
I neke želje na osobnom planu, na profesionalnom planu za bližu budućnost? Nećemo za ono dalje, to je predaleko…
“Pa za bližu budućnost je prva utakmica koja će biti da bude bez bilo kakvih sudačkih, kako se to kaže, sudačkih repova, da se odradi na najboljem mogućem nivou, a nekako globalno razmišljanje je da se skupi što više broja utakmica Lige prvaka i da se sudi u Hrvatskoj i u Europi profesionalno, maksimalno angažirano, sa što manje grešaka i na taj način da se dođe do nekog velikog natjecanja.”
I za kraj… Veselite li se Svjetskom prvenstvu?
“Pa naravno. Imat ćemo opet dobru ekipu, vjerujem da ćemo daleko dogurati.”
Hoćete ići u Ameriku?
“Pa zasad nije u planu, ali nikad se ne zna.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!